"

Izliječio svoje dijete od tumora mozga sa petrolejom! Tumor potpuno nestao

otac_heroj



Liječnici svjetskog glasa proglasili su je čudom i rekli njezinom ocu da joj nastavi davati ono što i do sad, ma što to bilo. A on joj je, između ostalog, davao petrolej i kurkumu pomoću kojega je najsmrtonosniji oblik tumora na mozgu – nestao!

Senad Mujkić, državljanin BiH, nastanjen kraj Tuzle, veliki je čovjek, humanist i nadasve – otac. Dugih petnaest godina vodi bitku s teškom dijagnozom svoje, sada 19-godišnje kćeri Merime, koja je s četiri godine oboljela od tumora na mozgu. Nakon šest operacija u više država, odstranjivanja tumora koji se vraćao u sve gorim oblicima, vijesti od strane stručnjaka da je “Merimi došao kraj”, do proglašenja Merime čudom od strane svjetskih stručnjaka jer je bolest pobijedila, između ostalog, pijući petrolej. “Što god da dajete svom djetetu, nastavite”, savjetovali su svjetski kirurzi oca Senada:

– Ne mogu to podnijeti, ne mogu držati u sebi… Želim da svi oboljeli i njihove obitelji znaju da ima pomoći i da se ne predaju. Ljudi svakodnevno umiru pa mi moja savjest nalaže da im pomognem i ovom prilikom dajem ovako javno svoj kontakt. Svi neka me nazovu, svi koji prolaze ovo što sam ja prošao sa svojom Merimom – ushićeno nam govori Senad Mujkić. A prošao je pakao…

Kronologija bolesti

– Merima je rođena 15. 1. 1995. godine (u ratu u BiH), kao zdrava beba i osim uobičajenih zdravstvenih problema koje ima svaka beba, većih nije imala. Tako je bilo sve do 19. 6. 1999. godine kada je prvi put u jutarnjim satima izgubila svijest i to na više od dva sata. Odmah je, naravno, smještena u UKC Tuzla na odjel neuropedijatrije, gdje su joj nadležni lječnici dodijelili dijagnozu EPILEPSIJA. Te je godine dva puta bila u bolnici zbog krize svijesti. Ovaj i svaki naredni put kada bi Merima “zaglavila” u bolnicI zbog krize svijesti, nadležni liječnik neuropedijatar joj je uvijek mijenjao terapiju antiepiletika, obrazlažući da je rezistentna na dosadašnju – opisuje Senad početke bitke za Merimino zdravlje.

– Iste godine u 11. mjesecu učinjeno joj je prvo snimanje mozga magnetskom rezonancom u KC Sarajevo i tada je dr. radiolog Goran Sulejmanpašić iz KC Sarajevo napisao “nalaz je u granicama normale”. Taj nalaz je, nažalost, bio odrednica neuropedijatrici iz UKC Tuzla te je ona nastavila Merimi voditi dijagnozu EPILEPSIJA. Moje dijete je u nastavku svake godine po dva, tri puta zbog kriza svijesti bila smještana u bolnicu i svaki put kada bi se to dogodilo, neuropedijatrica joj je mijenjala terapiju antiepilepticima, ali nas nije upućivala na novo snimanje mozga magnetom. Tako je bilo sve do 2005. godine kada je Merima, na prvi dan proljeća (21. 3.) u jutarnjim satima izgubila svijest. Odmah je, naravno, smještena u bolnicu i na moje grubo inzistiranje i moje povike upućeni smo na drugo snimanje mozga magnetskom rezonancom (dakle, prvo je bilo 1999., a drugo tek 2005. godine) što je veliki, nedopustiv interval između dva snimanja, s obzirom na njezine teške krize svijesti i sveukupne simptome. Otišli smo u VAMED MR centar u Novi Sad gdje je dr. Boris Petrović – radiolog, pregledavajući prvu snimku koju smo donijeli, a koja je učinjena 1999. godine u KC Sarajevo, napisao napomenu:

“RETROSPEKTIVNIM PREGLEDOM MR SNIMAKA KOJI SU UČINJENI U KC SARAJEVO 1999. GODINE, VIDLJIVO JE DA JE LEZIJA (TUMOR) BIO PRISUTAN, ALI DA NIJE DETEKTIRAN. POSTOJI INTERVALNA PROGRESIJA KOJA ODGOVARA MORFOLOGIJI SPORORASTUĆEG TUMORA” – vrlo detaljno objašnjava Senad i nastavlja:

– Odmah je predložena hitna operacija koju je zbog rizičnosti obavio vrsni neurokirurg prof. dr. Vinko Dolenc u KC Ljubljana. Tadašnji PH nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen tumor ASTROCITOM grad II. Nakon te operacije Merima nije imala niti joj je preporučena ikakva dodatna terapija (kemo ili zračna). Na kontrolnoj snimci mozga magnetskom rezonancom napravljenom u Tuzli, Merimi je krajem 2007. godine utvrđen recidiv (povratak) tumora na mozgu.

S obzirom na to da prof. dr. Vinko Dolenc iz KC Ljubljana nije bio voljan obaviti drugu operaciju (obratili smo mu se jer je on radio prvu operaciju), ostvarili smo kontakt s INI (međunarodni neurokirurški institut u Hannoveru) te je Merima u 8. mjesecu 2008. godine i operirana u tom institutu. Operirao ju je uvaženi stručnjak svjetskog glasa, neurokirurg, prof. dr. Sammi Madjid.

Nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen tumor PYLOCITIČNI ASTROCITOM, što je neurokirurga prof dr. Sammi Madjida dovelo u dilemu jer joj je na prvoj operaciji PH nalaz pokazao ASTROCITOM grad II (medicina ne poznaje da tumori iz većeg gradusa prelaze u niži, nego samo iz nižeg u viši).

S obzirom na te nedoumice, specimen (uzorak tumora) je poslan u još dva referentna laboratorija u BonnuiKölnu, odakle su stigle potvrde da je na toj drugoj operaciji Merimi zaista i odstranjen PYLOCITIČNI ASTROCITOM grad I. Na završnom razgovoru kod prof. dr. Sammi Madjida, rečeno nam je da je to najlakša vrsta tumora i da kad se pacijentu jednom odstrani takav tumor, on se smatra izliječenim. Međutim, krajem 2009. godine Merimi je na kontrolnom snimanju mozga magnetnom rezonancom u Tuzli vrsni radiolog dr. Sead Dizdarević otkrio novi recidiv – opisuje Senad kalvariju kroz koju je prolazio:

– Tu snimku smo poslali u INI institut u Hannover želeći da prof. dr. Sammi Madjid da svoje mišljenje. On nas je pozvao da dođemo gore, što smo i učinili. Kazao je da to nije tumor, već trag (rub) reza. Kada sam ga pitao zašto Merima ponovno ima krize, rekao je da je to posljedica operacija. Isto tako nam je kazao prof. dr. Vinko Dolenc iz KC Ljubljana – nije recidiv. Snimku je pogledao i vrsni radiolog dr. Boris Petrović u Novom Sadu te kazao da to jest recidiv.

Stjeran u kut, tražio sam i mišljenje prof. dr. Branislava Antića s VMA Beograd. On je rekao da to nije recidiv tumora i da treba Merimu pustiti da živi bez ikakvih ograničenja i da, ako želimo, kroz nekih desetak mjeseci učinimo snimanje mozga magnetskom rezonancom sa spektroskopijom. Kada je to rekao bio je 12. mjesec 2009. godine, znači po njemu smo trebali učiniti spektroskopiju tek u desetom mjesecu 2010. godine! Na moje inzistiranje, s obzirom na simptome koje sam uočavao kod Merime (letargičnost, pospanost, umor…), zamolio sam prof. dr. Branislava Antića s VMA Beograd (s obzirom na to da se takva snimanja ne rade u BiH) da nam ubrza tu spektroskopiju. Rekao je da nema potrebe za žurbom te da su Merimi simptomi posljedica dotadašnje dvije operacije. Međutim, na moju upornost on je urgirao i mi smo 26. 3. 2010. godine otišli u bolnicu Sveti Sava u Beogradu na to snimanje mozga magnetskom rezonancom, gdje je Merimi otkriven ogroman recidiv tumora (promjera 9,5 cm). Prof. dr. Branislav Antić sa VMA je bio iznenađen i zaprepašten. Rekao je da je to ogroman tumor i da on ne želi raditi tu hitnu operaciju koju je po njemu trebalo učiniti – odmah. Istu večer je smještena u UKC Tuzla. Tu nam se srušio cijeli svijet – energično svjedoči otac čudesno izlječene djevojke.

– U UKC Tuzla također nisu smjeli operirati, već su nam kao najbliži, dobar neurokirurški centar predložili KBC Rebro u Zagrebu i prof. dr. Pavla Miklića i prof. dr. Josipa Paladina. Odmah sam ih kontaktirao kada me je prof dr. Miklić pozvao da mu hitno donesem tu posljednju snimku iz Beograda, što sam hitno i učinio. On mi je tada (30. 3. 2010. god.) rekao “NEMAMO PUNO VREMENA, PROBLEM JE ALARMANTAN” i zakazao operaciju već za šest dana. Dogovoreno je da Merimu uoči tog šestog travnja uz određene medicinske mjere prebacimo u Zagreb. Međutim, u večernjim satima 31. 3. 2010. godine Merima je u UKC Tuzla pala u komu iz koje se nije budila. Tog 1. 4. 2010. godine, iako nije imao svu potrebnu tehnologiju za takvu operaciju, prof. dr. Mirsad Hodžić iz UKC Tuzla ju je hitno operirao, kada joj je uspio odstraniti samo veći dio tumora i kada joj je izvadio jedan lubanjski koštani poklopac i ugradio ga u potkožno tkivo trbuha.

Dan poslije, 2. 4. 2010. godine, CT snimak je pokazao veliko krvarenje u mozgu te je Merima hitno podvrgnuta reoperaciji kako bi se zaustavilo krvarenje… – s nevjericom slušamo o Meriminim patnjama.

– Kroz tri dana, Merima se probudila i s obzirom na to da tumor nije u cijelosti odstranjen, a da smo bili dogovorili sve u Zagrebu na Rebru (operaciju na koju nismo stigli doći zbog kome), ona je 12. 4. 2010. godine uz velike medicinske mjere i osiguranje prevezena u Zagreb na Rebro gdje je 14. 4. 2010. podvrgnuta najnovijoj, petoj po redu operaciji koju je učinio prof. dr. Pavle Miklić i prof. dr. Josip Paladino. Znači, u četrnaest dana travnja 2010. godine Merima je imala tri vrlo teške operacije koje su trajale svaka po 7 sati. PH nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen nasmrtonosniji tumor mozga GLIOBLASTOM MULTIFORME grad. IV. Prosječan vrh preživljavanja od trenutka dijagnosticiranja je 14 mjeseci. Prof. Paldino mi je rekao: “JA, NA ŽALOST, NE ZNAM NIKOGA DA JE PREŽIVIO GLIOBLASTOM….”

U petom i šestom mjesecu 2010. godine provedena je kemo i zračna terapija. Pitao sam liječnike što da činim, što da joj dajem? Svi redom su mi rekli da Merima jede što svi mi jedemo, da nema lijeka tom tumoru i da je pitanje dana, možda čak i sata kad će se vratiti i tada je kraj…

Početak traganja za alternativnim oblicima liječenja: Petrolej i kurkuma!

Po povratku iz Zagreba, a i mnogo ranije, tragao sam za tim kako da joj pomognem, tragao sam za alternativnim načinima liječenja, pronalazio ljude koji su imali slična ili ista iskustva i od svih njih uzimao ono za što sam smatrao da joj ne može naškoditi, a ako pomogne, dobro je – kazao je Senad, a onda ispričao nešto nevjerojatno:

– Tako sam joj počeo svako jutro, na tašte (prazan želudac), davati po jednu jušnu žlicu petroleja. Kad se za nekoliko dana Merimin organizam privikao na petrolej, počeo sam joj davati i jednu žlicu navečer. Iz ishrane smo izbacili crveno meso i šećere, vegetu, crvenu papriku, a uveli sve prirodno, neprskano. Merima je završila s kemoterapijom i zračenjem krajem šestog mjeseca 2010. godine, zbog iscrpljenosti i svega što joj se dogodilo do tada. Dana 7. 7. 2010. godine u večernjim satim je pala u komu iz koje se probudila 23. 7. 2010. godine. Liječnici su tada govorili da je pitanje sata kad će podleći. Sva u dekubitnim ranama, s potpuno lošim imunitetom, ponovo smo počeli s “našom” terapijom petrolejom, đumbirom (đinđer, ingver) u medu s limunom u točno doziranim omjerima, kurkuma začinom sa čurekotom, sezamom, biberom, origanom, ružmarinom u jogurtu, čajevima izvrsnog travara mr. Ive Trogrlića iz Žepča (BiH) i još nekim predobrim supstancama o kojima mogu razgovarati “oči u oči”….

Poboljšanje

Merima je svaki dan bila sve jača i bolja, ali nakon posljednje operacije u Zagrebu (peta operacija po redu), njoj je skoro godinu dana rana na rubu reza curila, kada se prof. dr. Mirsad Hodžić iz UKC Tuzla odlučio da joj, s obzirom na to da nije imala koštani poklopac koji joj je još uvijek u trbušnom potkožnom tkivu, uzme ovojnicu mišića iz butne kosti i prenese na taj lubanjski dio kako bi koliko toliko nadomjestio nedostatak kosti te kako bi riješio problem curenja rane što je i učinio u šestom mjesecu 2011. godine te je tako Merima sveukupno imala šest operacija glave. Merima i dan-danas uzima dosta stvari koje podižu imunitet, a osnova svega je kurkuma, lan, čurekot, biber, maslinovo ulje, svako jutro pije petrolej (uz određene pauze), đumbir, med, velike količine limuna i još dosta preparata.

U međuvremenu, moja je Merima uspjela završiti srednju trgovačku školu.

Od posljedica zračne terapije nema kose na velikoj površini glave pa ćemo kada se od svega odmori uraditi i presađivanje kose, nadajući se da ćemo uspjeti naći nekog sponzora za tu operaciju koja je također skupa…

Posljednji snimci mozga magnetskom rezonancom pokazuju vrlo čistu situaciju u mozgu bez ikakvih znakova bolesti!

Medicinski fenomen

Merima je danas i za liječnike svjetskog glasa medicinski fenomen, izliječena je i kada bi ju vidjeli, pomislili bi da nikada nije imala nikakvih zdravstvenih problema. Osim tog fizičkog nedostatka kose i velike sramežljivosti, drugi defekti su zanemarivi.

Ovu priču sam odlučio podijeliti s javnošću želeći da ljudi trebaju shvatiti da bolest nije kraj, da se vrijedi boriti i pokušati učiniti sve kako bi se izliječili, čak i od ovih opakih, najsmrtonosnijih bolesti. Mene je rukovodilo to da sve što joj dajem, da joj ne naškodi, a ako pomogne – tim bolje. Želim još samo reći da moja Merima jako voli životinje, a pse iznad svega… – kazao je veliki otac Senad i ponovio:

RADO ĆU SVIM VAŠIM ČITATELJIMA UŽIVO ISPRIČATI SVE ŠTO, KAKO I U KOJIM OMJERIMA SAM DAVAO MERIMI I RADO ĆU SE ODAZVATI AKO ME POZOVU. MOJ TELEFON JE 00387 61 143 433.

————————————————————————————

O čemu se zapravo radi?

Čisti kerozin (pročišćeni, destilirani petrolej) čisti tijelo vrlo temeljito. On služi za dekontaminaciju tijela, regeneraciju, ozdravljenje od bolesti i rana.

On nije otrov za ljude. Mnogi slučajevi su svjedočili da može izliječiti rak, tumor, metastaze, bolesnu prostatu, dijabetes, slabost, dječju paralizu, reumatizam, giht, crijevne opstrukcije, leukemiju, anemiju, jetrene bolesti, žuč, crijeva, probavne smetnje i mnoge druge bolesti ili ublažiti njihove patnje.

Čak i kod pasa i mačaka oboljele od raka, kerozin je korišten s uspjehom.

U knjizi Genadija Petroviča Malahova „LIJEČENJE KEROZINOM“  piše da je 100% pročišćeni petrolej jedini bezopasan i ljekovit i da je to ustvari drugi naziv za kerozin. Međutim, kerozin, koji se kao što je svima poznato koristi kao avionsko gorivo, se ne smije piti jer je u njega još stavljeno sredstvo protiv smrzavanja (budući da avioni lete na velikim visinama). To sredstvo koje se stavlja je vrlo otrovno i zbog toga se ne smije unositi u ljudski organizam. Destilacijom se iz petroleja izbacuju razni otrovi poput ostataka nafte, raznih teških metala… Dakle, ne kupujte petrolej za lampe ili kerozin za gorivo već isključivo destilirani, stopostotni petrolej jer je on jedino bezopasan.

Malahov navodi u svojoj knjizi da je četiri decilitra nedestiliranog petroleja smrtonosna doza za čovjeka dok mu od destiliranog petroleja ne bi bilo ništa osim što bi dobio dijareju i povraćao.

Bezbojan i providan petrolej je garancija da je čist. Čisti petrolej se može prepoznati po tome što ga se vizualno ne može razlikovati od vode. Izgleda potpuno prozirno i ako se nalazi u čaši, nema nikakve razlike (osim jasno, mirisa i okusa) između njega i vode. Petroleji kojima su dodani razni aditivi i koji ih tako čine neupotrebljivim za liječenje imaju dodane i razne boje, pa ih na taj način najlakše možemo razlikovati. Dakle, ako je petrolej bez boje, onda je najvjerojatnije siguran za liječenje.

Svakako provjerite kemijski sastav petroleja koji mislite uzimati.

Petrolej iz Albanije kraj Kruja -VAJGURI NATYROR

Izvori kažu da je sadašnja cijena originalnog, prirodno rafiniranog petroleja iz albanskog izvora kraj Kruja oko 100 eura po litri. Na dnu članka pogledajte video ovog izvora s Facebooka.

Također možete nabaviti onaj industrijski tj medicinski destilirani gdje ima državna deklaracija da je 100 postotni, čist. On se može nabaviti u nekim biljnim apotekama u Srbiji, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji po cijeni od oko 30-ak eura za litru…

Doziranje

Ovisi o težini, vrsti bolesti, iako postoje ljudi koji ga uzimaju samo za prevenciju.

Dakle treba vam onaj iz Albanije ili destilirani iz neke dobro opskrbljene apoteke – lat. Oleum petrae album G179 – čisti kerozin  s max. 0,001% aromata i 185-225 stupnjeva vrenja.

Dakle, za početak možete početi s ne potpuno punom čajnom žličicom, ali ako nema problema možete uzimati punu čajnu žličicu. Ako je potrebno, možete uzimati i dva puta dnevno. U slučaju nekih bolesti je potrebno uzimati jušnu žlicu, jer se dobro apsorbira u želucu i da bi došao u crijeva – treba biti prisutna veća količina petroleja. Recimo, kandida je primjer kada je potrebno uzimati jušnu žlicu (odgovara količini od 3 čajne žlice, tako da ustvari možete odjednom uzeti 3 čajne žličice).

Petrolej se treba uzimati na prazan stomak, jer pluta i samim time, ako je hrana u želucu, ostati će u želucu.

Ponekad može izazvati proljev. To je dobro, jer to pokazuje da se crijeva čiste. Nemojte sprječavati proljev, jer to remeti proces pročišćavanja, već radije smanjite dozu.

Za prevenciju: jednom u godini 12 uzastopnih dana 1 žličica. 1 žličica na prazan želudac, po mogućnosti jedan sat prije doručka,  6 tjedana i onda pauza od 8 tjedana pa još 4 tjedna. Ako je neophodno, tretman treba ponoviti jednom godišnje.

U slučaju reumatizma uzeti 3 puta dnevno 1 žličicu nakon obroka i jednom dnevno to također utrljati u bolna mjesta. Prije nanošenja utrljati kremu kako ne bi isušili kožu.

Za trovanje krvi: 8 dana žličicu dnevno.

Također, prije nego što odete spavati možete konzumirati kerozin (obično 1 žličica), nekoliko sati nakon što ste lagano večerali, na relativno prazan želudac. To omogućuje kerozinu da djeluje cijelu noć, bez miješanja s (puno) hrane. Tako dva mjeseca nakon toga 2 mjeseca pauze. To se može nadopuniti s blagotvornim učinkom cikorije kave koja se može piti 3 do 4 šalice dnevno. Isto tako dva mjeseca, ali sa samo dva tjedna pauze.

Kerozin + kemoterapija: ova kombinacija se ne preporučuje.

Također se može mazati i stavljati na kožu. U tom slučaju je dobro razrijediti ga s maslinovim uljem, omjeri mogu biti 1:1, ili 1:2 u korist maslinovog ulja (dakle, 1/3 petroleja). Zatim se maže na problematično područje, što je pogotovo efikasno u slučaju artritisa, gdje može pomoći ukloniti bol, kao i ubiti patogene. Može se koristiti i za bolno grlo na taj način.

Vrijeme uzimanja petroleja je uglavnom dok se problem ne riješi, ali se može dakle uzimati i preventivno, svake godine, a i nakon svake kure antibiotika, ako se odlučite uzimati antibiotike.

Izuzetno je opasan ako dospije u pluća, jer je u stanju “spaliti” pluća. S druge strane, voda u plućima je isto tako opasna. Treba izbjegavati dospijevanje petroleja u pluća, a to se obično može desiti pri povraćanju (herxheimerova reakcija) nakon progutane velike količine petroleja.

Kontroverze i tajne

Postoji cijeli niz stvari koje mogu liječiti ljude, ali o njima imamo sasvim drugu sliku, smatramo ih otrovnim, ili u najboljem slučaju kao nešto što nije ni malo pametno uzimati u svrhu liječenja. Iako se nafta, kao i njeni razni derivati koriste u cijelom nizu industrijskih procesa, ljudi nisu svjesni da se koriste i u farmaceutskoj medicini i industriji, te da pored problema koje bi imali u energetici, nedostatak nafte bi doveo i do cijelog niza drugih problema, od kojih je medicina svakako jedna industrijska grana koja bi jako patila nedostatkom nafte.

Do pojave interneta, misteriozno su nestali deseci znanstvenika i liječnika koji su pokušavali dokazati da je destilirani kerozin – petrolej izuzetno učinkovit u liječenju mnogih vrsta malignih oboljenja, kao i mnogih ostalih bolesti. Pojavom interneta, ta je tajna otkrivena i više nije bilo mogućnosti za prijetnje liječnicima, ali su zato počeli ogromni pritisci na tvornice petroleja koje se u svijetu gase jedna za drugom.

Prva koja je o tome javno progovorila jest njemačka liječnica dr. Paula Canner koja je cijeli svoj život posvetila ispitivanju raka i koja je u jednoj svojoj studiji iznijela tvrdnju da onaj tko tijekom godine popije dvanaest dana zaredom po jednu čajnu žličicu petroleja nikada neće oboljeti od raka ili leukemije.

Prvobitno se petrolej u farmaceutske svrhe masovno koristio za liječenje tuberkuloze i psorijaze, ali mu službena medicina nikada nije priznala ljekovita svojstva. Posebno je zanimljivo i kako je prvi u svijetu o ljekovitim svojstvima petroleja kada su u pitanju maligne bolesti pisao i Josif Pančić u svojoj knjizi “Omorica” nakon čega su se Srbi masovno počeli liječiti petrolejom. Oni koji su preživjeli zahvaljujući petroleju kasnije su dobili odgovor kako su imali krivu dijagnozu. Tijekom Prvoga svjetskoga rata ljudi su se u Srbiji masovno liječili upravo petrolejom jer nije bilo nikakvih lijekova. No, o njegovoj ljekovitosti nitko nije želio govoriti na glas.

Doktorica Paula Canner, koja je inače i sama sebe u 31. godini izliječila petrolejem od raka crijeva koji se proširio i na bubrege, ima urednu evidenciju o preko 2.000 pacijenata koji su dobili novi život zahvaljujući petroleju kojim su potpuno izliječili rak. I pored toga što je imala ozbiljne prijetnje nakon objavljivanja svojih radova, Paula se nije uplašila i zahvaljujući njenoj upornosti danas je petrolej legaliziran u liječenju raka u Švicarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Mađarskoj.

Svjedočanstva

Portal NS reporter iz Srbije je došao do velikog broja ljudi iz Srbije koji su potpuno izliječeni od raka zahvaljujući petroleju, ali i među njima vlada nevidljivi zid straha i šutnje. Pretpostavlja se da je to zato što ne žele da sredina zna za njihovu bolest, ali i od straha od farmaceutskih lobija koji su godinama ušutkavali istinu na sve načine. Neki su ipak pristali podijeliti svoje svjedočanstvo kako bi možda nekome spasili život.

Farudin Đeluli je poznati novosadski ugostitelj koji tvrdi da je izuzetno težak oblik raka želuca izliječio upravo petrolejem, a što je i dokazao medicinskom dokumentacijom.

– Meni je petrolej doslovno spasio život, da nije bilo njega, ja danas ne bih bio s vama – priča Farudin svoju životnu dramu. – Osjećao sam užasne bolove u trbuhu mjesecima, počevši od kraja 2008., ali se nisam javljao liječniku jer sam mislio da će to proći. Kada više nisam mogao ništa jesti i kada sam spao na ispod 50 kilograma, shvatio sam da sam ozbiljno bolestan i otišao sam na pregled kod liječnika. Odmah mi je rečeno da imam rak želuca, ali ja to nisam povjerovao. Poslije sam išao kod drugog, trećeg… ali su svi rekli isto. U “Medlabu” sam dobio patohistološki nalaz, koji je potpisao patolog prof. dr Ištvan Klemi, u kojemu je pisalo da imam maligni limfom želuca malt tipa, a u Kamenici su rekli da su mi ostala još dva mjeseca života, ali da mi uz odgovarajuće liječenje, koje je podrazumijevalo i operaciju i kemoterapiju, mogu produžiti život za čak tri godine.

Farudin je pomislio da je svemu došao kraj. Otišao je u rodnu Makedoniju da se oprosti. Onda je u svom selu kraj Tetova saznao za ženu koja je bolovala od raka maternice.

– Imala je metastaze po čitavom tijelu, ali se izliječila pijući petrolej koji se nabavlja u Kruju u Albaniji. Tada su mi rekli da mi ne može pomoći običan petrolej koji se može kupiti u trgovinama, već isključivo čist i rafiniran, a on se može nabaviti samo u nekoliko europskih zemalja ili u Kruju, gdje je jedino nalazište prirodnoga čistoga petroleja u svijetu. Ta žena mi je pomogla da nabavim tri boce tog petroleja i ja sam ga počeo piti svakodnevno. Odlučio sam da se ne vraćam u Novi Sad i da otkažem liječenje u Kamenici, pa što mi Bog dâ. Naravno, nije mi ni palo na pamet da uzmem bilo koji lijek koji su mi liječnici prepisali, već sam dvaput dnevno pio petrolej. Čovjeku je u psihi da je skeptičan. Ne priča o tako teškim bolestima, kao da se one događaju nekom drugom. A ja sam na svako jutro gledao kao da je posljednje. Nisam ni osjetio da mi se zdravstveno stanje popravlja iz dana u dan. Dobro se sjećam kako sam se jedno jutro probudio i zapitao što mi to fali, a onda shvatio da nemam nikakve bolove i da poslije godinu dana mogu ponovo jesti. Pogledao sam u kalendar i vidio da je to bio trideseti dan od prvog jutra kada sam progutao prvu žličicu petroleja. Nisam mogao vjerovati da ću živjeti. Vratila mi se volja za život, a i osmijeh – kaže Farudin.

NS reporter dobro je istražio ovu priču, saznavši i intervjuirajući velik broj ozdravljenja. Kako su doznali, mlađi liječnici nikako ne priznaju ljekovitost petroleja i smatraju to šarlatanstvom dok stariji liječnici imaju potpuno druge priče. Jedna od medicinskih sestara koja je čitav radni vijek provela u Institutu za onkologiju u Sremskoj Kamenici i koja je penzionirana prije nekoliko godina kao glavna medicinska sestra, pristala je ispričati kako se u Sremskoj Kamenici saznalo za metodu liječenja petrolejom.

– Mogu slobodno reći da nitko tko nije koristio petrolej nije preživio rak bez obzira na to kojom se metodom liječio – iznosi nam na početku razgovora tu šokantnu činjenicu žena koja je 40 godina provela u Institutu u Kamenici gledajući i pokušavajući pomoći ljudima oboljelima od najtežih bolesti. – Strašno je što je to tako i što liječnici ne smiju govoriti o tome, ali je to sumorna slika svijeta u kojemu živimo. Dobro se sjećam kada smo mi za to saznali, još 1978. godine. Radila sam u ambulanti kada je u prijepodnevnim satima iznenada ušla Romkinja koju smo otpustili 1974. na nosilima jer, po procjenama liječnika, više joj se nije moglo pomoći s obzirom na to da je rak dojke metastazirao na sve organe. Kada sam je ugledala zdravu na vratima ambulante, pomislila sam u prvi mah da joj je to blizankinja jer dobro pamtim lica i sjetila sam se mlade djevojke koja je došla u Institut početkom sedamdesetih u dosta teškom stanju. Ali kada je progovorila i rekla: “E sestro, nije došlo još moje vrijeme za umiranje”, noge su mi se odsjekle.

Netremice je gledala pacijenticu. Ni riječ nije mogla izustiti. Neprijatnu tišinu prekinula je pacijentica rekavši da će joj sve ispričati neki drugi put jer sad nema vremena. Nevjerojatna priča trajala je od popodne do kasno u noć.

– Pozvala sam tadašnjeg načelnika Onkologije prof. dr Dušana Petrovića i ispričala mu da se pacijentica od raka izliječila petrolejom. Očekivala sam da će mi reći da sam luda i prostodušna, ali me je razoružao svojom širinom. Zamolio me da toj mladoj ženi kažem da dođe sutra i da će joj on potpisati sve što treba. Nakon što se naša bivša pacijentica vratila kući u Odžake s papirima koji su joj u tridesetoj godini omogućavali penziju, ostala sam s profesorom Petrovićem u njegovu kabinetu. Zamolio me da nikom ne pričam o tom slučaju. Negdje u svibnju profesor Petrović mi je rekao da je na nekom kongresu čuo da Rusi u Sibiru liječe rak petrolejom i odmah je odlučio da svoj godišnji odmor provede u Sibiru proučavajući alternativne metode liječenja te opake bolesti.

Kada se vratio, kratko mi je rekao: “Nemate pojma gdje živimo i kakav je ovo svijet. Dok milijuni ljudi umiru u najgorim mukama, u Sibiru se pacijenti oboljeli od malignih bolesti s velikim uspjehom liječe petrolejom i jedino je važno da je petrolej stoposto čist. Kada bismo mi ovdje tako postupili, strpali bi nas u ludnicu… Od tada nikada nismo nijednom bolesniku govorili da ne proba alternativne metode liječenja, ali nismo ni preporučivali petrolej.

Sto se tiče okusa čistog petroleja (bez aromata), kažu da je izuzetno “biljni” i čak ukusan. Jedina mana koju navode je – podrigivanje.

(atma.hr)

0 komentari:

Objavi komentar